Luka 7

O saskjaribe e sluga taro vojsko vodači

¹A koga završingja sa so vakergja angla ko narodo, khugja ko Kapernaum. ²A o sluga taro jek vojsko vodači – kas so ov sajdinela sine – sine nasvalo dži ko meribe. ³Hem koga šungja baši o Isus, bičhagja ki Leste Judejska starešine, za da te zamolinenle te avel hem te saskjarel e sluga. ⁴A koga resle ko Isus, molingele sa srceja, vakeribaja: „Zaslužinela te kere odova baši leske, ⁵soske mangela amare narodo. Hem sinagoga kergja amenge.“

⁶O Isus cidingja olencar. Hem koga vekje na sine dur taro kher, o vojsko vodači bičhagja amalen te vakeren Leske: „Gospodar, ma trudin tut, soske na sijum dostojno te khuve telo mlo krovi. ⁷Odoleske hem na računingjum man dostojno te avav Tute, nego vaker samo lafi hem mo sluga ka saskjovel! ⁸Soske isto hem meda sijum manuš teli vlast, hem isi man vojnikja soj teli mande hem so šunena me naredbe; hem jekeske vakerava: ‘Dža!’ hem ov džala; a e javereske: ‘Ava!’ – hem avela; a mle slugaske: ‘Ker odova!’ – hem kerela.“

⁹Koga šungja odova, o Isus čudingja pes hem irangjape ko narodo so džala sine pali Leste hem vakergja: „Vakerava tumenge, doborom vera na arakhljum ni ko Izrael.“ ¹⁰Hem koga o bičhavde irangepe khere, arakhlele e sluga sasto.

O voskresenie e čhaveskoro ko Nain

¹¹Palo odova o Isus gelo ki diz vakerdi Nain; a Oleja džana sine Oleskere učenikja hem bari gužva. ¹²A koga alo paše dži ko e dizjakoro udar, ekje, ingarena sine mulo, jedinco čhavo e dajakoro, koja sine udovica hem olaja sine bari gužva tari diz.

¹³A koga o Gospodari dikhljala žalingjala hem vakergja lake: „Ma rov!“ ¹⁴Togaš alo paše hem dopringja o tabuti – okola pak so ingarena sine le ačhile – hem vakergja: „Čhaveja, tuke vakerava, ušti!“ ¹⁵O mulo uštilo hem počmingja te kerel lafi; hem Ov dengjale leskere dajake.

¹⁶Hem dar astargja sarinen, hem slavinena sine e Devle hem vakerena sine: „Baro proroko javingjape maškar amende,“ hem „O Devel posetingja Pe narodo.“ ¹⁷Hem šundilo akava glaso baši Leske ki celo Judeja hem ki celo okolina.

O pratenikja e Jovan Krstiteleskere

¹⁸Baši sa akava so kerela sine o Isus, o Jovan Krstitel sine izvestimo taro ple učenikja. ¹⁹A o Jovan vikingja duje ple učenikon hem bičhagja len ko Gospodari te pučhenle: “Tu li sijan Adava, Koj trebela te avel ili te udžakera javere?“

²⁰Koga akala murša ale ki Leste, vakerge: „O Jovan Krstitel bičhagja amen ki Tute, vakeribaja: ‘Tu li sijan Odova, Koj trebela te avel, ili te udžakera javere?’“

²¹Ko odova saati saskjargja bute dženen taro nasvalipa, muke hem bilačhe duhia, hem but džene korole dengja len te dikhen. ²²Togaš olenge odgovoringja: „Džan hem vakeren e Jovaneske so dikhlen hem so šungen: Korole dikhena, bange phirena, o leprozna očistinenape, o kašuke šunena, o mule uštena hem e čorolenge propovedinelape o Evangelie; ²³hem blaženo tano odova, koj na soblazninelape ki Mande!“

²⁴A koga e Jovaneskere pratenikja gele peske, počmingja te vakerel e narodoske baši o Jovan: “So iklilen te dikhen ki pustina? Trska li so i bavlal nišinelala? ²⁵Ili, so iklilen te dikhen? Manuš uravdo ko kovle šeja? Ekje, o manuša koj phiravena šuže šeja hem živinena luksuzno, tane ko carska dvojra.

²⁶Nego, so iklilen te dikhen? Proroko li? Oja, vakerava tumenge, hem poviše taro proroko! ²⁷Ovi tano adava, baši kaske tano pišimo:

²⁸Vakerava tumenge: maškar o bijande taro džuvlja nisavo proroko nae tano pobaro taro Jovan; ama o najtikno e Devleske ko carstvo tano pobaro olestar.“

²⁹Hem sa o narodo, koj šungja – hem o carinikja – priznajnge e Devleskiri pravda, soske sine krstime e Jovaneskere krstibaja. ³⁰A o farisea hem o zakonikja frdingele adava, so o Devel mangela sine te kerel olencar, hem na priminge oleskoro krštevanje.

³¹“A kasaja te sporedinav e manušen taro akava pokolenie? Kaste tane slična? ³²Ola tane sar o čhave, koj bešena ko pazajra hem vikinena jek jekeske:

³³Soske alo o Jovan Krstitel, nitu hala maro, nitu pijela mol, a vakerena: ‘Demoni isi ki leste!’ ³⁴Alo o Manušikano Čhavo, Koj hala hem pijela, a vakerena: ‘Ekje, o halano hem o pijandžija, amal e carinikongoro hem e grešnikongoro!’ ³⁵A i Mudrost sine opravdimi taro sa olakere čhave.“

O oprostuvanje baši jek grešnica

³⁶Jek taro farisea zamolingjale te hal oleja. Ov khugja e fariseeske ko kher hem bešlja ki sofra. ³⁷Hem ekje, jek džuvli tari diz, koja sine grešnica, koga šungja deka Ov bešlja ki sofra e fariseeske ko kher, angja peja alabastren čaro miroja, ³⁸hem bešlja teleder Oleskere pre rojbaja hem počmingja te thovel Oleskere pre asvencar, te kosel len pe balencar; hem čuminela sine Oleskere pre hem makhela len sine miroja.

³⁹Hem koga dikhlja odova o farisej, koj vikingjale, vakergja ki peste: „Te ovel sine Akava proroko, bi džanela sine koja tani hem savi tani akaja džuvli, koja doprinelape ki Leste: deka tani grešnica.“

⁴⁰A o Isus pak odgovoringja leske hem vakergja: „Simon, isi man te vakerav tuke nešto.“

A ov: „Učitel, vaker!“

⁴¹Vakergja: „Duj džene sine bordžlije jeke manušeske koj dela ki kamata; jek dužinela sine leske pandžšel denarii, a o javer pinda. ⁴²A pošto na sine len te iranen leske, ov oprostingja e soldujenge. Hem agjar, koj olendar ka mangele poviše?“

⁴³O Simon odgovoringja: „Mislinava okova kaske povekje dengja.“

A Ov vakergja leske: “Pravilno presudingjan!“

⁴⁴Hem koga irangjape ki džuvli, vakergja e Simoneske: „Dikheja li akale džuvlja? Khugjum ko to kher, tu na dengjan Man pani baši preenge, a oj asvencar thogja Me pre hem pe balencar koslja len. ⁴⁵Tu na čumingjan Man, a oj sar khugjum, na ačhovela te čuminel Me pre. ⁴⁶Tu na makhljan Mo šero ujleja, a oj makhlja Me pre miroja. ⁴⁷Odoleske, vakerava tuke, oprostime tane lake but grevia, soske sinela but mangipe; kaske hari oprostinelape, hari mangela.“

⁴⁸A lake vakergja: „Oprostime tane te grevia.“

⁴⁹A okola koj so sine zaedno uzi sofra počminge te keren lafi ki peste: „Koj tano Akava, Koj hem grevia oprostinela?“

⁵⁰A e džuvljake vakergja: „Ti vera spasingja tut! Dža tuke mireja!“