O Mesija khuvela ko Erusalim

¹Hem koga alo paše dži ko Erusalim, ki Vitfagija hem Vitanija, ki Maslinova Gora, o Isus bičhagja duje Ple učenikon, ²hem vakjergja lenge: „Džan ko gav soj tano anglo tumende hem štom ka khuven ka arakhen phanlo tikno her, ko kova panda nikoj taro manuša na bešlja. Phravenle hem anenle! ³Hem ako nekoj vakjerela tumenge: ‘Soske kjerenale odova?’ – vakjeren: ‘trebela e Gospodareske,’ hem ov odma ka bičhalele akate.“

⁴Hem gele hem arakhlele o tikno her phanlo uza ko udar, avrijal uzo drumo, hem phragele. ⁵A nekoj taro okola, koj tergjovena sine odothe vakjerge lenge: „So kjerena? Soske phravena e tikne here?“

⁶A ola odgovoringe sar so vakjergja lenge o Isus, hem ola muklelen. ⁷Hem angele ko Isus e tikne here, hem čhige pumare šeja upro leste, hem bešlja ki leste.

⁸Hem but džene bujljarge ple šeja ko drumo, a javera – granke, so čhingelen ko nive. ⁹A odola koj džana angli Leste hem pali Leste vikinenajne:

„Osana!
‘Blagoslovimo, Koj avela e Gospodareske ko anav!’
¹⁰Blagoslovimo o carstvo amare dadeskoro o David,
so avela ko anav e Gospodareskoro! Osana ko učipa!“

¹¹Hem khugja ko Erusalim, ko Hrami, hem štom razdikhlja sa – soske vekje sine kasno – iklilo e Dešuduje Dženencar ki Vitanija.

¹²A tajsutno dive, koga iklile tari Vitanija, Ov bokhalilo. ¹³Hem duraldan dikhlja jek smokva, so sinela listia; alo za da te arakhel nešto ki late; a koga alo na arakhlja ništo osven listia, soske panda na sine o vreme baši smokve. ¹⁴Togaš lelja te kjerel lafi hem vakjergja lake: „Otakana nikoj dovek te na hal plodi tutar!“ A Oleskere učenikja šunena sine.

¹⁵Hem ale ko Erusalim. Hem koga khugja ko Hrami, počmingja te paldel sarinen, koj kinena hem bikinena ko Hrami. Hem prevrtingja sa o astalja e menuvačengere baši srebrenikja, hem o stolice e prodavačengere baši golubia. ¹⁶Hem na dozvolinela sine nekoj te prenesinel savo hem bilo čaro ko Hrami. ¹⁷Hem sikavelalen sine, vakjeribaja lenge: „Nae li tano pišimo: ‘Mlo Kher ka vakjerelpes Kher molitvakoro baši sa o narodia,’ a tumen kjergen lestar ‘razbojničko peštera’!“

¹⁸A o glavna sveštenikja hem o knižnikja šunge odova, hem rodena sine sar te uništinenle, soske darana sine Olestar; ustvari celo narodo sine čudinelapes tari Oleskiri nauka.

¹⁹A rakjakoro ikljola sine tari diz.

²⁰A sabaleskoro koga nakhle, dikhle i smokva šuki taro koreno. ²¹A o Petar setingjapes hem vakjergja Leske: „Učitele, dik! Šukili i smokva, so dengjanla arman!“

²²O Isus odgovoringja hem vakjergja lenge: „Neka oveltumen vera ko Devel! ²³Čače vakjerava tumenge, ako nekoj vakjerela akale gorake: ‘vazdetut hem frdetut ko more,’ a na posomninelapes ko plo srce, nego verujnela deka ka ovel okova so vakjergjale, odova hem ka ovel. ²⁴Odoleske vakjerava tumenge: sa so ka roden ki molitva, verujnen deka primingenle, hem ka ovel tumenge.

²⁵Hem koga tergjovena ki molitva, oprostinen ako isitumen nešto protiv nekaste, za da te oprostinel hem tumaro Dat, Koj tano ki nebesa, tumare grevia. ²⁶Ako palem tumen na oprostinena, hem tumaro Dat, Koj tano ki nebesa, nae te oprostinel tumare grevia.

E Isuseskiri vlast

²⁷Hem ale palem ko Erusalim, hem koga džala sine ko Hrami, ale ki Leste o glavna sveštenikja hem o knižnikja hem o starešine, ²⁸hem vakjerge Leske: „Save vlasteja kjereja odova hem Koj dengjatut odoja vlast te kjerele odova?“

²⁹A o Isus vakjergja lenge: „Ka pučav tumen jek lafi hem odgovorinen Mange, hem ka vakjerav tumenge save vlasteja kjeravale akava. ³⁰E Jovaneskoro krštevanje taro nebo li sine ili taro manuša? Odgovorinen Mange!“

³¹A ola razmislinena sine maškar peste: „Ako vakjeraja taro nebo, ka vakjerel amenge: ‘Soske togaš na poverujngenle?’ ³²Ama, ako vakjeraja taro manuša?“ Darana sine taro narodo, soske sarine računinenale deka o Jovan sine čače proroko. ³³Odgovoringe e Isuseske: „Na džanaja!“

A o Isus vakjergja lenge: „Ni Me na vakjerava tumenge, save vlasteja kjeravale akava.“