Koj ka ovel najbaro ko carstvo nebesno?

¹Ko odova saati o učenikja ale uzo Isus hem vakjerge: „Togaš, koj tano najbaro ko carstvo nebesno?“

²Hem vikingja jeke tikne čhave uzi Peste, čhigjale maškar olende, ³hem vakjergja: „Čače vakjerava tumenge, ako na obratinena tumen hem na ovena sar o tikne čhave, nae te khuven ko carstvo nebesno. ⁴Hem odoleske, koj ka ponizinelpe pes sar akava čhavo, ovi tano najbaro ko carstvo nebesno. ⁵Hem koj priminela jek asavko čhavo ko Mlo anav, Mande priminela Man.

⁶A koj čhivela ko grevo jek taro akala tikne, koj verujnena ki Mande, baši leske tano pošukar te obesinel pes leske melničko bar ki men, hem te potoninel ko more hor.

⁷Teško e svetoske taro iskušenia so ingarena tut ko grevo! Soske o iskušenia so ingarena ko grevo mora te aven, ama teško odole manušeske preku kaste avena o iskušenia!

⁸Ako tlo vas ili tlo pro čhivela tut ko grevo, čhinle hem frdele tutar; pošukar tano baši tuke te khuve ko životo astardo hem sakati, otkolku te ovel tut duj vasta ili duj pre te ove frdimo ki večno jag. ⁹Hem ako čhivela tut ko grevo ti jak, ikala hem frdela tutar; pošukar tano baši tuke te khuve ko životo jeke jajkhaja, otkolku te ovel tut duj jajkha te ove frdimo ko jagalo pekol.

¹⁰Dikhen te na podceninen jek taro akala tikne; soske vakjerava tumenge, deka olengere angejlja ko nebesia, stalno dikhena o muj Mle Dadeskoro, Koj tano ko nebesia.

O našavdo bakhro

¹¹Soske o Čhavo Manušikano alo te spasinel, odova soj tano našavdo.

¹²Sar dikhjola tumenge? Ako disavo manuš isile šel bakhre, hem jek olendar našavgjovela, nae li te mukel ejnavardeš hem ejna ko planine, hem te džal te rodel e našavde? ¹³Hem ako ulo te arakhele, čače vakjerava tumenge deka ov radujnela pes baši oleske poviše, otkolku baši o ejnavardeš hem ejna, so na našavdile. ¹⁴Agjar, nae tani i vojlja tumare Dadeskiri, Koj tano ko nebesia, te mudargjovel nijek taro akala tikne.

Ako jek phral grešinela tuke

¹⁵Ako grešinela o phral tlo protiv tute, dža korkori hem vakjer leske so grešingja, maškar tute hem leste. Ako šunela tut, pridobingjan te phrale.

¹⁶Ama ako na šunela, le tuja panda jekje ili duje dženen, hem ‘taro muj taro duj džene ili trin džene svedojkja te potvrdinel pes sekova lafi.’ ¹⁷A ako na šunela len olen, vakjer hem e crkvake; pa ako na šunela hem e crkva, neka ovel tuke sar manuš soj neverniko hem sar cariniko so khedela danoko.

¹⁸Čače vakjerava tumenge, so hem da te phanden ki phuv, ka pojavinel pes vekje phanlo ko nebo; hem so hem te phraven ki phuv, ka ovel vekje phravdo ko nebo.

¹⁹Palem vakjerava tumenge: ako duj džene tumendar soglasinena pes ki phuv baši bilo koja buti savi hem da te roden, ka ovel lenge dendo taro Mlo Dad, Koj tano ko nebesia. ²⁰Soske kote tane duj džene ili trin džene khedime ko Mlo anav, odothe Sijum hem Me maškar olende.“

Kozom puti valjani te oprostina

²¹Togaš o Petar alo Leske hem vakjergja Leske: „Gospodar, kobor puti te oprostinav me phraleske koj grešinela protiv mande? Dži ko evta puti li?“

²²O Isus vakjergja leske: „Na vakjerava tuke dži ko evta puti, nego dži ko evtavardeš puti po evta.

²³Odoleske o carstvo nebesno tano slično ko disavo caro, koj manglja te sredinel o smetke ple slugencar. ²⁴A koga počmingja te rasčistinel, ki leste sine ando jek koj dužinela leske deš iljade talantia.* ²⁵Hem soske na sinele te iranel len, o gospodari zapovedingja te bikinen ole, oleskere romnja hem e čhaven, hem sa so sine len, za da te platinel pes o bordži.

²⁶Togaš o sluga pelo hem pokloninela pes leske sine, vakjeribaja: ‘Gospodar, neka ovel tut trpenje ki mande hem ka isplatinav tuke sa.’

²⁷Hem pelo oleske žal e gospodareske odole slugaske, mukljale, hem oprostingja oleskoro bordži.

²⁸Ama štom o sluga iklilo, hem arakhlja jeke javere sluga, koj leske sine dužinela šel denarii, astargjale, hem tasavelale sine, vakjeribaja: ‘Isplatin mange, odova so dužineja mange.’

²⁹Togaš pelo angli leskere pre odova sluga hem molinelale sine, vakjeribaja: ‘Neka ovel tut trpenje mancar, hem ka isplatinav tuke sa.’

³⁰Ama ov na mangela sine, nego gelo hem frdingjale ko zatvor, dži kote na iranela o bordži.

³¹A koga o javera sluge dikhle so ulo, previše but tužna ule, hem ale hem vakjerge ple gospodareske sa so ulo.

³²Togaš oleskoro gospodari vikingjale hem vakjergja leske: ‘Bilačho sluga! Oprostingjum tuke celo odova baro bordži, soske molineja man sine. ³³Na trebingja li sine hem tuda te ovel tut milost e javere slugaske, sar so hem me sikagjum milost baši tuke?’ ³⁴Hem oleskoro gospodari holjangja hem predajngjale ko phanlipe ko okola so mučinena, dži kote na iranela sa so dužinela sine leske.

³⁵Agjar hem Mlo nebesno Dad ka kjerel tumenge, ako sekoj tumendar na oprostinela taro srce o prestapia pe phraleskere.“

*Stiho 24: O lafi talantia kjerelape lafi baši bari suma pare.