O Mesija khuvela ko Erusalim

¹Hem koga ale paše dži ko Erusalim hem ale ko Vitfagija uzi Maslinova Gora, togaš o Isus bičhagja duje učenikon, vakjergja lenge: ²„Džan ko gav soj tano anglo tumende! Odori ka arakhen odma phanli herni hem tikno her olaja. Phravenlen hem anenlen Mange! ³Hem ako nekoj vakjerela tumenge nešto, vakjeren leske: ‘Potrebno tale e Gospodareske,’ hem odma ka mukelen.“

⁴A odova ulo, za da te ispolninelpes o vakjerdo preku o proroko koj vakjerela:

⁶O učenikja gele hem kjerge, sar so zapovedingja lenge o Isus. ⁷Ange e herna hem e tikne here, čhige upro lende pumare šeja hem Ov bešlja upro lende.

⁸Poviše taro narodo buljakjerge ple šeja ko drumo, a javera čhinenajne granke taro kašta hem buljakjergelen ko drumo. ⁹A i gužva, koja džala sine anglo Leste hem pali Leste vikinenajne, vakjeribaja: „Osana e Davideskere Čhaveske! Blagoslovimo tano koj avela e Gospodareske ko anav! Osana ko učipa!“

¹⁰Hem koga khugja ko Erusalim, celo diz ko pre, vakjerena sine: „Koj tano akava?“

¹¹A o narodo vakjerena sine: „Akavaj tano o Isus, Proroko taro Galilejsko Nazaret.“

¹²Hem o Isus khugja ko Hrami hem paldingja sarinen, koj kinena hem bikinena ko Hrami, pa prevrtingja o stolice taro menuvačia e srebrenikongere, hem o stolice taro prodavačia e gulubengere, ¹³hem vakjergja lenge: „Pišimoj tano: ‘Mlo Kher ka ovel vakjerdo Kher Molitvake,’ a tumen kjergenle razbojničko peštera.“

¹⁴Hem ale Leske korole sakatia ko Hrami, hem saskjargjalen. ¹⁵A koga o prvosveštenikja hem o knižnikja dikhle o čudia so kjergjalen, hem o čhave, koj vikinena sine ko Hrami: „Osana e Davideskere Čhaveske!“ hojljange, ¹⁶hem vakjerge Leske, „Šuneja li so kjerena lafi akala?“

¹⁷Hem mukljalen hem iklilo tari diz ki Vitanija hem rakjargja odori.

¹⁸A koga tajsutno dive iranelapes sine ki diz, bokhalilo. ¹⁹Hem dikhlja smokva uzo drumo hem gelo dži late, ama na arakhlja ništo ki late, osven listia, hem vakjergja lake: „Otakana te na ovel plodi tutar dovek!“ Hem i smokva šukili odma.

²⁰Hem koga o učenikja dikhle odova, čudingepes hem vakjerge: „Sar šukili i smokva odma?“

²¹O Isus odgovoringja hem vakjergja: „Čače vakjerava tumenge, ako isitumen vera hem na sumninena tumen, ka kjeren na samo odova, so hem slučingjapes e smokvake, nego ako vakjerena akale gorake: ‘Vazdetut akatar hem frdetut ko more,’ ka ovel; ²²hem sa so ka roden ki molitva, veraja, ka dobinen.“

E Hristoskiri vlast

²³Hem koga o Isus alo ko Hrami, ale Leske – dži kote poučinela sine – o prvosveštenikja hem o narodna starešine, vakjeribaja: „Save vlasteja kjereja odova? Hem koj dengjatut odoja vlast?“

²⁴A o Isus vakjergja lenge ko odgovor: „Hem Meda ka pučav tumen nešto, pa ako vakjerena Mange odova, hem Meda ka vakjerav tumenge save vlasteja kjerava akava. ²⁵Kotar sine e Jovaneskoro krštevanje? Taro nebo ili taro manuša?“

A ola razmislinge ki peste, vakjerge: „Ako vakjeraja ‘taro nebo’, ka vakjerel amenge: ‘Soske na poverujngenle togaš?’ ²⁶A ako vakjeraja ‘taro manuša’, daraja taro narodo, soske sarine računinena e Jovane baši proroko.“ ²⁷Hem odgovoringe Leske e Isuseske hem vakjerge: „Na džanaja!“ Vakjergja lenge hem Ov: „Ni Me nae te vakjerav tumenge save vlasteja kjerava akava.

O duj čhave

²⁸Ama, sar dikhjola tumenge? Jek manuš sinele duj čhave, pa alo uza ko prvo hem vakjergja leske: ‘Mo čhavo, dža hem kjer buti avdije ko drakha!’

²⁹Ov odgovoringja hem vakjergja: ‘Na mangava’ – ama posle predomislingjapes hem gelo.

³⁰Alo uzo dujto hem vakjergja leske isto agjar.

A ov odgovoringja hem vakjergja: ‘Džava, gospodare’ hem na gelo.

³¹Koj taro duj ispolningja e dadeskiri vojlja?“

Vakjerge: „O prvo!“

O Isus vakjergja olenge: „Čače vakjerava tumenge, o carinikja hem o bludnikja ka isprevarinen tumen e Devleske ko carstvo. ³²Soske, o Jovan alo uza tumende palo drumo e pravdakoro hem na poverujngenle, a o carinikja hem o bludnikja poverujngele. A tumen dikhlen, ama na pokajngen tumen posle, za da te poverujnenle.

O bilačhe zemjodelcia

³³Šunen javer parabola! Sine jek domakini, koj sadingja drakha, zagradingjalen so živa ograda, hem ranlja dupka baši mečibaske o drakha; gradingja čuvarnica hem dengjale ki kirija e zemjodelconge, hem gelo peske ki javer phuv.

³⁴A koga alo paše o vreme e plodengoro, bičhagja ple slugen ko zemjodelcia, za da te kheden oleskere plodia. ³⁵Hem o zemjodelcia astarge oleskere slugen: jeke marge, a e javere mudarge, a e javere lele barencar.

³⁶Palem bičhagja javere slugen, poviše taro o prva, ama hem olencar kjerge isto.

³⁷Najposle bičhagjale ki lende ple čhave, vakjergja: ‘Ka ladžan taro mlo čhavo!’

³⁸Ama o zemjodelcia – koga dikhle e čhave, vakjerge maškar peste: ‘Akavaj tano o nasledniko! Ajde te mudarale hem te prisvojna oleskoro nasledstvo!’ ³⁹Hem astargele, frdingele avri taro drakha hem mudargele.

⁴⁰Koga ka avel o gospodari e drakhengoro, so ka kjerel lenge odole zemjodelconge?“

⁴¹Odgovoringe Leske: „Akale bilačhe manušen ov bedno ka uništinelen, a o than e drakhencar ka delen ki kirija javere zemjodelconge, koj ka denle leske o plodia ko lengoro vreme.“

⁴²O Isus vakjergja lenge: „Zarem na čitingen nikogaš ko Pismia:

⁴³Odoleske vakjerava tumenge, deka ka ovel tumendar lendo e Devleskoro Carstvo hem ka ovel dendo e narodoske, koj ka anel oleskere plodia! ⁴⁴Hem koj ka perel upro odova bar – ka phagelpes; a upro kaste ka perel ov – ka zdrobinele.“

⁴⁵Hem koga o prvosveštenikja hem o farisea šunge odola Leskere parabole, halile deka kjerela lafi baši lenge. ⁴⁶Hem dikhena sine te astarenle, ama darana sine taro narodo, soske računinenale baši proroko.