O caro koj kjerela bijav

¹Hem o Isus počmingja palem te vakjerel lenge ko parabole, vakjeribaja: ²„O nebesno carstvo dikhjola sar o caro, koj kjergja bijav ple čhaveske. ³Hem bičhagja ple slugen te vikinen e kanimen ko bijav, ama ola na mangle te aven.

⁴Palem bičhagja javere slugen, vakjeribaja: ‘Vakjeren e kanimenge: „Ekje, spremingjum mo ručko, mle juncia hem poprajme tane čhinde, hem saj tano gotovo. Aven ko bijav!“’

⁵A ola ni mislinge baši odova hem gele peske: jek ko plo imot, a javer ki pli trgovija; ⁶a javera astarge oleskere slugen, navredingelen hem mudargelen.

⁷A o caro holjangja, bičhagja ple vojska hem mudargja odolen ubijcon hem thargja olengiri diz. ⁸Togaš vakjergja lenge, ple slugenge: ‘I veselba tani gotovo! Ama o kanime na sine dostojna. ⁹Odoleske ikljoven ko raskrsnice hem kobor ka arakhen, kaninenlen ko bijav.’

¹⁰Hem o sluge iklile ko drumia hem angelen sarinen, kas so arakhle: e bilačhen hem e šukaren, hem o bijav pherdilo gostencar.

¹¹A koga o caro khugja te dihhel e gosten, dikhlja othe jek manuš, koj na sine uravdo bijaveskere šeja. ¹²Hem vakjergja leske: ‘Amala, sar khugjan akate bizo bijaveskere šeja?’ A ov kjutinela sine.

¹³Togaš o caro vakjergja e služitelenge: ‘Phanden oleskere pre hem o vasta hem frdenle ko krajno karanluko; odothe ka ovel rojba hem krckiba dandencar!’

¹⁴Soske buti tane povikujme, ama hari tane izbirime!“

Baši platiba danoko

¹⁵Togaš o farisea gele hem dogovoringepes sar te astarenle ko lafi. ¹⁶Hem bičhage Leske ple učenikon, zaedno e Irodovcencar, za da te vakjeren Leske: „Učitele, džanaja deka sijan čačutno hem deka ko čačipe učineja e manušen e Devleske ko drumo, hem nae tuke griža nikastar, soske na dikheja ko liko e manušenge. ¹⁷Hem agjar, vakjer amenge, so mislineja Tu: dali tano dozvolimo te delpes danoko e caroske ili na?“

¹⁸A o Isus halilo olengoro lukavstvo hem vakjergja: „Soske iskušinenama, licemejra? ¹⁹Sikaven Mange danočno moneta!“ Ola ange Leske denarij.

²⁰Hem vakjergja lenge: „Kaskoro tano akava liko hem o natpis?“

²¹Vakjerge Oleske: „E caroskoro!“ Togaš vakjergja lenge: „Denle e caroskoro e caroske, a Devleskoro e Devleske!“

²²Hem štom šunge odova, čudingepes, pa muklele hem gele peske.

Baši o voskresenie e mulengoro

²³Ko odova dive ale ki Leste o sadukea, koj vakjerena kaj nae voskresenie, hem pučlele: ²⁴„Učitele, o Mojsej vakjergja: ‘Ako nekoj merela bizo čhave, oleskoro phral neka lela oleskere romnja hem neka vazdel leske potomstvo pe phraleske.’ ²⁵A ki amende sine evta džene phrajlja: o prvo ženingjapes hem mulo, a pošto na sinele porodo, muklja ple romnja pe phraleske. ²⁶Agjar hem o dujto, hem o trito, sa dži ko evtato; ²⁷a palo sarine muli hem i romni. ²⁸Hem agjar, ko voskresenie kaske taro evta džene ka ovel leske romni? Soske sarine sine ola!“

²⁹A o Isus odgovoringja lenge hem vakjergja lenge: „Ki zabluda sijen, soske na džanena o Pismia, nitu e Devleskiri sila. ³⁰Soske ko voskresenie nitu ka len peske romni nitu ka len peske rom, nego tale sar Devleskere angejlja ko nebo. ³¹A baši o voskresenie e mulengoro, na čitingen li so vakjergja tumenge o Devel, Koj vakjerela: ³²‘Me sijum o Devel e Avraameskoro, o Devel e Isakoskoro hem o Devel e Jakoveskoro’? A o Devel nae tano Devel e mulengoro, nego e dživdengoro.“

³³Hem koga o narodo šungja odova, čudinenapes sine Oleskere naukake.

³⁴A koga o farisea šunge deka kjutinkjergjalen e sadukeen, khedingepes zaedno, ³⁵hem jek olendar, zakoniko, pučljale, te iskušinele: ³⁶„Učitele, koja tani i bari zapoved ko Zakoni?“

³⁷A Ov vakjergja leske: „’Mangle e Gospodare tle Devle sa tle srceja, hem sa tle dušaja hem sa tle gogjaja!’ ³⁸Odovaj tani i najbari hem i prvo zapoved; ³⁹a o dujto tani sar hem akaja: ‘Mang tle paše sar tute!’ ⁴⁰Ko odola duj zapovedia visinena celo Zakoni hem o Prorokja.“

O Mesija e Davideskoro Čhavo hem o Gospodari

⁴¹A koga o farisea sine khedime, o Isus pučljalen: ⁴²„So mislinena baši o Hristos? Kaskoro Čhavo tano?“

Vakjerge Oleske: „E Davideskoro.“

⁴³Vakjergja lenge: „Sar togaš o David, preku o Duho, vakjerelale ‘Gospodar,’ vakjeribaja:

⁴⁵Hem agjar, koga o David vakjerelale ‘Gospodar,’ sar tano Oleske Čhavo?“

⁴⁶Hem nikoj našti sine te odgovorinel Oleske nitu lafi, nitu nekoj osmelingjapes, taro odova dive, vekje te pučele.