E Davideskoro Psalmi
1Gospodar, ma akoš Tut mancar ko Tlo holjaniba, nitu te kaznine man ki Tli holi.
2Smilujn Tut mange, Gospodar, soske slabo sijum; Gospodar, saskjar man, soske mle kokala tresinena.
3Isto hem mi duša tani silno potresimi; a Tu, Gospodar, dži koga?
4Iran Tut, Gospodar, izbavin mi duša; spasin man zbog Tli milost,
5soske o mule na spomninena Tut; koj ka slavinel Tut telal ki phuv?
6Čhindiljum više taro mlo ofkiba; sekoja rat rojbaja sapankjerava mi postela; asvencar sapangjovela mo than kaj so pašljovava.
7Mi jak taro muke ačhola, slabojnela zbog sa mle dušmajna.
8Ciden tumen mandar sarine, so kjerena bezzakonie, soske o Gospodari šungja mo rojbe.
9O Gospodari šungja mo rodiba; o Gospodari primingja mi molitva!
10Neka ladžan hem neka daran sa mle dušmajna; neka iranenpe palal, odma neka ladžan!